Evropska unija počela je da gradi legalan kanal za uvoz profesionalnih vozača sa afričkog kontinenta. Kroz program Skilled Driver Mobility for Europe II (SDM4EU II), 600 vozača iz Egipta i Maroka proći će obuku za rad u evropskom drumskom transportu, a njih 200 dobiće i konkretan posao — sto Egipćana u Rumuniji i sto Marokanaca u Italiji. Za region Zapadnog Balkana koji Evropi već decenijama isporučuje vozače, a čijim se vozačima sada broje dani u Šengenu, ovo je vest sa jasnom porukom.
Kako program radi
SDM4EU II finansiraju EU i Migration Partnership Facility, implementira ga Međunarodni centar za razvoj migracione politike (ICMPD), a tehnički partner je Međunarodna unija drumskog transporta (IRU) sa nacionalnim udruženjima prevoznika — italijanskim FAI i rumunskim UNTRR. Program traje od juna 2026. do decembra 2028. i pokriva ceo lanac: selekciju kandidata, stručnu i jezičku obuku, povezivanje sa poslodavcima, pravno uređenu migraciju i podršku pri integraciji — uz obuku 30 lokalnih trenera koji bi kanal održavali i posle isteka projekta.
Zašto EU poseže za Afrikom
Razlog je ogoljen u brojkama koje smo nedavno preneli iz Ti x Upply x IRU izveštaja: u Evropi je nepopunjeno oko 502.000 vozačkih mesta, oko 13 odsto ukupnog broja. Radna snaga stari, penzionisanja nadmašuju priliv mladih, a drumski transport nosi više od 75 odsto kopnenog prevoza robe u EU — svaki nedostajući vozač na kraju znači kašnjenja i skuplju logistiku za privredu. Pilot projekat, sa 200 zaposlenih vozača je, naravno, simboličan u odnosu na pola miliona praznih sedišta; njegova prava svrha je da testira model koji bi se potom širio na veće brojeve i nove zemlje porekla.
Poruka koju region ne sme da prečuje
Teško je ne primetiti kontrast: dok Brisel finansira obuku i legalne kanale za vozače iz Egipta i Maroka, profesionalni vozači iz Srbije, BiH, Crne Gore i Makedonije — sa iskustvom na evropskim rutama, dozvolama koje EU priznaje i firmama koje za EU rade decenijama — od uvođenja EES sistema tretiraju se kao turisti, uz limit boravka od 90 dana u pola godine i deportacije za prekoračenje. Udruženja prevoznika regiona upravo o tome pregovaraju sa Evropskom komisijom, a sastanak je zakazan za 1. septembar.
Za domaće firme vest ima i drugu stranu: model „obuči pa zaposli” koji EU testira sa severnoafričkim zemljama pre ili kasnije postaće standardan alat za popunjavanje flota — i konkurencija našim vozačima na istim tim evropskim relacijama. Region koji svoje vozače izvozi, a svoj status u Šengenu još nije rešio, imao bi šta da nauči iz brzine kojom su Egipat i Maroko ušli u organizovan, pravno uređen kanal ka evropskom tržištu rada.
Izvori: Pluton Logistics; IRU (zvanična saopštenja o SDM4EU projektu); trans.info